ARHE

ARHE 10 • 2008 * godina V

UVODNIK

TEMA BROJA: POLITIČKA FILOZOFIJA

STUDIJE I OGLEDI

Uredništvo časopisa Arhe sledi vlastitu početnu izdavačku orijentaciju, prema kojoj se osnovni istraživački interes u filozofskom izdavaštvu artikuliše, osmišljava, te delom i usmerava na temelju odluka da se posebna misaona pažnja usmerava na određena i odgovarajuća područja filozofskih tematizacija. U ovoj svesci časopisa odlučili smo se da u središte takve tematizacije stavimo problematiku filozofije politike. Odluku je moguće višestruko braniti filozofskim argumentima. Ipak, najtemeljniji argument jeste sami izbor, tematska raznolikost i kvalitet izabranih tekstova.

Tematski blok otvara rasprava Milenka Perovića o problemu utemeljenja pojma politike u Hajdegerovom djelu, s obzirom na paradigmatski status pojmova politike kod Aristotela i Hegela. Lino Veljak raspravlja o filozofskim i političkim revindikacijama djelovanja jugoslovenske Praxis-filozofije, dok tekstovi Mislava Kukoča i Marijana Krivaka tematiziraju otvorena pitanja procesa globalizacije. Slobodan Jauković istražuje problem odnosa između politike i etike, a Ankica Čakardić problem biomoći. U rubrici Studije i ogledi objavljujemo rad Jasne Šakote-Mimice o problematici telesnosti, tekst Željka Kaluđerovića o problemu pravde u Solonovim spisima, istraživanje Mine Okiljević o dijalektici vrline u Platonovom dijalogu „Protagora“, te studiju Maje Solar o problematici darvinizma. U rubrici Baština objavljujemo prve rezultate naučnog istraživanja „Tradicija nastave filozofije u najstarijim srpskim gimnazijama (Sremski Karlovci, Novi Sad)“, koje je u toku na Odseku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu (Mirko Aćimović, Dragan Prole). Objavljujemo i prikaz knjige Zorana Arsovića „Fenomenologija i Evropa“ iz pera Vojina Simeunovića.

Uredništvo

Najnovija obnova diskusija o odnosu Hajdegera i nacionalsocijalizma podstakla je autora da taj problem postavi na temeljniji način, preispitivanjem pitanja da li u Hajdegerovom filozofskom djelu uopšte postoji tematizacija pojma politike i političke filozofije. Pitanje je vodilo ispitivanju pojmova politike kod Aristotela i Hegela, koje je poslužilo za obrazloženje stava da Hajdeger zapravo zastupa pojam anti-politike u profetskom diskursu antipolitičke filozofije.

U krupnim interpretacijskim potezima autor je razvio odgovor na pitanje o filozofskoj i političkoj biti nekadašnje jugoslovenske Praxis-filozofije, njezinom duhovnom i političkom značenju u periodu tzv. socijalizma, ali i o fundamentalnim unutrašnjim raslojavanjima koja su se u toj filozofskoj orijentaciji, kao i među njezinim najznačajnijim zastupnicima, događala u periodu disolucije Jugoslavije i ideološkog sloma socijalizma.

Izlaganje se bavi deskripcijom i inventurom višeznačja jednog termina – globalizacije. Slijedeći argumentaciju što ju nudi filozof i sociolog Fredric Jameson, pokušava se ocrtati pet odvojenih oblika njezine pojavnosti. Ti su oblici: tehnologijski, politički, kulturalni, ekonomski i društveni. Konačna je, pak, namjera da se pokuša odrediti i oblikovati političke strategije otpora globalizaciji. U tu se svrhu detektiraju oblici moguće »socijalne kohezije«. Na koncu, oblikuje se »polje utopijskog«, u kojemu se identificira društveni kolektivitet kao središte inovativnog političkog odgovora na globalizaciju.

Premda je globalizacija posljednjih desetljeća ubrzano napredovala paralelno s razvojem liberalne demokracije u mnogim do tada nedemokratskim državama, teško bi se moglo kazati da prevladavajući procesi neoliberalne globalizacije učvršćuju razvitak globalne demokracije i vladavine prava. Upravo suprotno, globalizacija onemogućuje tradicionalnu liberalnu demokraciju te izaziva potrebu za dodatne demokratske mehanizme. Međutim, naddržavna demokracija, jednako kao i potencijalni neslužbeni oblici globalne demokracije u praksi pokazuju mnogo više demokratskih deficita nego vjerodostojnosti. Na drugoj strani, neoliberalizam, odnosno libertarianizam, koji je općenito zadat kao neprijeporna filozofska matrica i politički obrazac suvremene globalizacije, nema mnogo toga zajedničkog s filozofijom socijalnog i političkog liberalizma i na njemu temeljenim idealom liberalne demokracije dobro uređenoga društva.

Aristotel je utvrdio vezu uzajamnosti etike i politike. Međutim, u povesnoj praksi se ta veza nastoji razvrgnuti od samih početaka. Ovde se pokušava, prvo, osvetliti današnja epohalna situacija u kojoj je je to razvrgavanje dostiglo vrhunac. Filozofija, sa svoje strane, mora nastojati da kao uslov vlastite mogućnosti, stalno iznova radi na rehabilitaciji uzajamne veze etike i politike. Drugo, nastoji se razviti niz argumenata koji svedoče o uzajamnoj vezi etike i politike koja upravo u našoj eposi, eposi metafizike na njenom vrhuncu, postaje za nas nešto od najvišeg interesa.